|
|
| < | lipanj, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Citati cete vecinom postove o mom zivotu, a naci ce se i koji o glazbi i sportu
:-)
Jednom jedne strašne noći, ja zamišljah u samoći,
Čitah crne, prašne knjige, koje staro znanje skriše;
Dok sam u san skoro pao, netko mi je zakucao,
Na vrata mi zakucao - zakucao tiho - tiše -
"To je putnik" ja promrmljah, "koji bježi ispred kiše",
Samo to i ništa više.
Ah, da, još se sjećam jasno, u prosincu bješe kasno
Svaki ugarak, što trne, duhove po podu riše.
Željno čekam ja svanuće, uzalud iz knjiga vučem
Spas od boli što me muče, jer me od Nje rastaviše.
Od djevojke anđeoske, od Lenore rastaviše,
Ah, nje sada nema više.
Od svilenog, tužnog šuma iz zastora od baršuna
Nikad prije osjećani užasi me zahvatiše;
Dok mi srce snažno bije, ja ga mirim sve hrabrije:
"Putnik moli da se skrije od te noći, bure, kiše.
Putnik kuca na ta vrata, da se skrije ispred kiše.
Samo to je, ništa više."
Ohrabrih se iznenada, ne oklijevah više tada:
"Gospodine il gospođo, izvinjenje moje stiže!
Mene teški snovi prate, a vi nježno kucat znate,
Tako tiho i bez snage, vaši prsti vrata biše,
Da sam sanjiv jedva čuo" - Tu se vrata otvoriše -
Mrak je tamo, ništa više.
Pogled mrak je prodrijet htio, čudno zastrašen sam bio,
Sumnjajući, sanjajući, sni mi paklenski se sniše;
Nedirnuta bje tišina, znaka nije dala tmina,
Rečena je reč jedina, šapnuta od zvuka kiše:
"Lenora" ja šapnuh tiho, jeka mi je vrati tiše,
Samo to i ništa više.
Kad u sobu ja se vratih, cijelom dušom tad zaplamtih:
Nešto jači nego prije udarci se ponoviše.
"Sigurno", ja rekoh, "to je na prozoru sobe moje;
Pogledat ću trenom što je, kakve se tu tajne skriše.
Mirno, srce. Da, vidimo, kakve se tu tajne skriše -
Vjetar to je, ništa više.
Prozorsku otvorih kuku, kad uz lepet i uz buku,
Kroza nj uđe gordi Gavran, svetih dana što već biše,
Nit da poklon glavom mahne, ni trenutak on da stane,
S likom lorda ili dame kroz moju se sobu diže
I na kip Palade sleti, što se iznad vrata diže,
Sleti, sjede, ništa više.
Ovaj stvor u crnom plaštu, nasmija mi tužnu maštu
Teškim, mrkim dostojanstvom, kojim čitav lik mu diše.
"Nek ti kresta jadno visi", rekoh, "kukavica nisi,
Strašni, mračni Gavran ti si, što sa žala Noći stiže,
Kako te na žalu zovu hadske noći otkud stiže?"
Reče Gavran: "Nikad više".
Začudih se tome mnogo, što je jasno zborit mogo,
Premda nejasne mu riječi malo tog mi razjasniše.
Ali priznat mora svako, ne događa da se lako,
Da živ čovjek gleda tako, pticu što se nad njim njiše,
Životinju ili pticu, što nad vratima se njiše
S tim imenom "Nikad više".
Ali Gavran sjedeć tamo, govori riječ jednu samo,
Ko da duša mu i srce u tu jednu riječ se sliše.
To je sve što on mi reče - dalje krila ne pokreće,
Dok moj šapat mir presiječe: "Svi me druzi ostaviše,
Otići će i on kao nade što me ostaviše".
Tad će Gavran "Nikad više".
Dok ja stajah još zatečen - odgovor bje spremno rečen.
"Nema sumnje," rekoh, "ta je riječ tek trica, ništa više
Od nesretnog gazde čuta, kojega je sudba kruta,
Pratila duž njegova puta, dok mu sve se pjesme sliše
U tužaljke puste nade, koje teret u se zbiše,
Od "nikada-nikad više".
Al taj stvor u crnom plaštu, još mi u smijeh goni maštu,
Ja naslonjač tad okrenuh bisti, gdje se Gavran njiše
Na baršun mi glava klone, a ja mislim misli one,
Stapam mašte tužne, bolne; kakvu meni sudbu piše
Ova strašna kobna ptica, kakvu meni sudba piše
Grakćuć stalno: "Nikad više".
Sjedih tražeć smiso toga, ne govoreć niti sloga
Ptici, čije žarke oči moju dušu rasplamtiše;
Tako misleć misli bone, pustih glavu da mi klone
I u baršun da mi tone, kojim svijetlo sjene riše,
Naslonit se na taj baršun, kojim svijetlo sjene riše
Ona neće nikad više.
Zrak tad ko da gušćim stade, na me neki miris pade
Ko da anđel lakih nogu kadionik čudni njiše.
"Ludo", viknuh, "to su glasi, bog će posla da te spasi
Bol i tugu da ti gasi, što te tako izmučiše.
Pij nepenthe, da u srcu zaborav Lenoru zbriše."
Rače Gavran: "Nikad više".
"Zli proroče, ne znam pravo, da l si ptica ili đavo,
Da li te je Satan poslo, il te bure izbaciše
Sama, al nezastrašena, u tu pustu zemlju sjena
U dom ovaj opsednuti, - zaklinjem te, ah, ne šuti
Reci, reci ima' l melem jada, što me izmučiše?"
Reče Gavran: "Nikad više".
"Zli proroče, ne znam pravo, da l si ptica ili đavo,
Al u ime Boga po kom obojici grud nam diše,
Smiri dušu rastuženu, reci da l ću u Edenu
Zagrliti svoju ženu, od koje me rastaviše, Anđeosku tu
Lenoru, od koje me rastaviše?"
Reče Gavran: "Nikad više".
"Dosta ti govorit dadoh, crna ptico!" Tad ustadoh,
"U oluje divlje bježi, što se kroz noć raskriliše!
Ne ostavi niti traga svojih laži kraj mog praga,
Meni je samoća draga - usne same dovršiše -
Iz mog srca kljun svoj vadi, nek ti trag se ovdje zbriše!"
Reče Gavran: "Nikad više".
I taj Gavran, šuteć samo, još je tamo, još je tamo,
Na Palade kip je sjeo, što se iznad vrata diže,
Oči su mu slika prava zloduha što sniva, spava,
Svijetlost, što ga obasjava, na dnu njegovu sjenu riše,
Moja duša iz tih sjena, što mi cijelu sobu skriše
Ustat ne će - nikad više!
~E.A. Poe~
Kao sto i sam naslov govori, praznici su , a ja nemam vremena za sebe. To je tako tipicno za moj uzurbani nacin zivota, ali nema veze,nije mi zao.
Odmah u petak nakon sto je skola zavrsila isla sam svojoj rodbini u bosnui jako sam sretna sto sam ih sve vidjela. Cak sam se i u Savi kupala ( ajme dozivljaja :-) . U ponedjeljak sam dosla doma i pocela si polako pripremati stvari za maturalac na koji idem sutra i jedva cekam!
Idem u Spanjolsku, a dva dana cemo biti i u Francuskoj, a u povratku cemo malo i do Italije!
Nosim svoj fotoaparat i sve cu si fotografirati, pa kad se vratim doma stavit cu slike i opis puta na blog!
Zbogom, do iduceg javljanja!
Dani mi jednostavno prebrzo prolaze. Evo, vec je kraj skolske godine, a ja se osjecam kao da je tek pocela. Imam jako puno posla, ali isplati se. Ali da nebi ispalo da stalno ucim, imam ja vremena i za izlaske i koncerte!
Posebno bih htjela izdvojiti zadnji koncert na kojem sam bila. Bio je to koncert od Porote. Decki stvarno odlicno sviraju! Posebno me se je dojmio pjevac koji ima stvarno mocan glas! Prejebeno! I izbor pjesama...ma sve za 10. Vec nekoliko dana slusam njihove pjesme, stvarno su odlicne, pogotovo Vox clamantis in deserto.
Jedva cekam iduci koncert! :-)
Svima koji nisu bili neka bude zao.
Ja sam na moru i uzivam! Slavim Novu godinu na Babinom Kuku ( Dubrovnik, haha, pojedite se ) i biti ce nam odlicno! Fotografirala sam puuuuuno fotografija, staviti cu ih na blog kada se vratim doma! Svima zelim sretnu i uspjesnu Novu godinu! neka vam bude uspjesnija od ove!
Ja sam jedna jako sretna osoba! Mnogi ljudi bi ubili za frendice kakve ja imam!
Svaka im cast sto me trpe!
Posebna zahvala ide Martini i Meliti, jer s njima ipak provodim najvise vremena, ali ne znaci da su mi ostale manje drage!
Ivana F., Maja P., Aleksandra B., Ana Marija I., Ivana Ć., Marijana K., Tea D., Ana Marija L., Marina L., Bojana....
Evo i mene. Nisam neko vrijeme pisala jer sam uspijela strgati tastaturu. Nedostajao mi je blog jer nisam imala gdje pisati o svojim problemima i frustracijama kojih je bilo i previse. A bezveze mi je sve, opet! S nekim ljudima sam bolja nego ikad, a s nekima sam totalno zahladila odnose. I imam zivcane ispade, opet!!! I zbog toga sam sav svoj bijes iskalila na jednoj osobi koja to nimalo nije zasluzila i mislim da cu se ispricati i priznati pogresku, a svatko tko me barem malo pozna zna da sam ja uvijek u pravu! Jest da je od toga vec proslo neko vrijeme ali za iskrenu ispriku nikad nije kasno! No dobro... I opet lagano padam u depru... Stalno slusam Until It Sleeps od Metallice, pjesma mi je pregenijalna i bas mi pase sad kad se ovako osijecam... Ma bezveze...Sve mi je opet svejedno...A fuj...
Where do I take this pain of mine
I run, but it stays right by my side
So tear me open, pour me out
There's things inside that scream and shout
And the pain still hates me
So hold me, until it sleeps
Just like the curse, just like the stray
You feed it once, and now it stays
So tear me open, but beware
There's things inside without a care
And the dirt still stains me
So wash me, until I'm clean
It grips you, so hold me
It stains you, so hold me
It hates you, so hold me
It holds you, so hold me
Until it sleeps ...
So tell me why you've chosen me
Don't want you grip, don't want your greed
I'll tear me open, make you gone
No more can you hurt anyone
And the fear still shakes me
So hold me, until it sleeps
It grips you, so hold me
It stains you, so hold me
It hates you, so hold me
It holds you, so hold me
Until it sleeps ...
I don't want it
So tear me open, but beware
The there's things inside without a care
And the dirt still stains me
So wash me, 'till I'm clean....
I'll tear me open, make you gone
No longer will you hurt anyone
And the fear still shapes me
So hold me, until it sleeps...
Until it sleeps....
I wish I was someone else
I'm confused, I'm afraid, I hate the loneliness
And there's nowhere to run to
Nothing makes any sense, but I still try my hardest
Take my hand
Please help me man
'Cause I'm looking for something to believe in
And I don't know where to start
And I don't know where to begin, to begin
If I was stupid or naive
Trying to achieve what they all call contentness
If people weren't such dicks and I never made mistakes
Then I could find forgiveness
Take my hand
Please help me man
'Cause I'm looking for something to believe in
And I don't know where to start
And I don't know where to begin, oh no
I can't be someone else
I don't feel that it's hopeless
I don't feel that I'm useless
I can't throw it all away
I need some courage to find my weakness
And with your love, I know with all my heart I can win
'Cause I'm looking for something to believe in
And I just need something to believe in
I'm looking for something to believe in
And I just need something to believe in
~Ramones~
Danas sam gledala film koji me je jako rastuzio. Sve je bilo divno krasno, zaljubili su se jedno u drugo, i na kraju nisu bili zajedno a mogli su...Zasto uvijek moraju neke druge vrijednosti i ljudska razmisljanja biti ispred istinske ljubavi? Znam da je to samo film, ali ja kao jako emotivna i tugaljiva osoba i sad placem zbog tog filma...A bili su tako savrsen par...I jos sam si pustila neke pjesme koje ni malo ne pomazu u ovoj situaciji...I prisjecam se nekih događaja, i sad sam skroz gotova...Smrch...Zasto ja moram biti tako prokleto emotivna?...